|
Strašna ljubomora, strašna i trajna i oštra i bolna Izjeda vr'jeme i um, nježnost guta i san! Čija to str'jela, čiji to mač uništava razum? Proždire kosti u srž, nikad ne miruje, ne! Koja to sila sad mora, sad vapi, sad gori, sad žudi pogled stalno da tvoj usmjeren bude na moj? Prolazim brzo i mislim na tebe, o tebi, za tebe značim li ikako ja nemirnu noć ili dan. Nikad čarobnica znana tako mi značila nije kako sad osjećam njen moćni i iskonski gnjev. Gnjevna je ona na sebe što nikako nije na vr'jeme korov iščupala taj, snivala mirniji kraj. veljača, 2011. |