|
Ma tko si ti, stranče, da mi ljubiš trbuh i diraš stopala...? ...da me nazivaš zvijezdom i otimaš pjesme...? Tko si ti da stvaraš neka mjesta sa mnom? Zašto da povjerujem u njih? Tko si ti da smiješ pisati lijepa pisma, a idući tjedan pokazati da si ih pisao sebi radi svog lijepog izričaja, a ne meni? Nisi valjda ti ja, stranče varalice?! Čemu trčiš, kad znaš da nećeš znati što kad staneš? Zašto se još nisi upoznao? Zašto se još nisi spoznao - što možeš, što ne možeš? Tko si ti, varalice, da me mučiš u ovim noćima?! kako strast može bješnjeti! I zato... da ne upoznaš to čudovište iz labirinta, želim da nestaneš! želim te mrziti, stranče varalice! Nestani! |