|
sjedim i slušam Sade...uživam u senzualnoj nježnosti... i okrećem u mislima riječi koje mi je prije par dana rekao prijatelj, riječi koje su tako spoznajne, tako duboko filozofske...koja spoznaja kad ih netko zna reći onako kako ih biće osjeća...ufff... 'pojam suprotan samovolji je sloboda' eto..samo toliko... možda još kojem prolazniku u ovom svemiru ta rečenica otvori poneka nova vrata... x |
|
vratila sam se opet u stari svijet... čudno kako nas pjesme vraćaju tamo gdje smo ih ostavili... ponovno isti stari osjećaj, kao da iste misli naviru...isti mirisi... Naviru slike iz prošlosti... tako meni, slike s Korduna- kako smo išle na vikendicu učiti za ispit, nas tri, ponekad 4... 7 dana Išle smo u polje hvatati signal kako bismo se javile nekim ljudima... sjedile smo u travi, pričale...pokušavale odgonetnuti tajne života... Učile smo revno, a za kraj dana pogledale bismo voyager... tako svaku večer... da toga nije bilo, možda ne bismo bile znale odvojiti dane... kako su tada pogledi bili snažni... kao da smo znale što i kako o čemu koja misli, a razgovor je bio samo za razvoj govorničke vještine... sjedile bismo za starim drvenim stolom uz prozor... pa kako bi bila gužva, jedna je bila osuđena otići u kuhinju za stol... kako smo znale jednako intenzivno i plakati i smijati se...u kratkim razmacima...kao u groznici... Nismo znale niti što radimo niti što osjećamo...bavile smo se stršljenima umjesto saznavanja... razvijale smo svoj cinizam do savršenstva... i smijale se...smijale se stisnutih utroba... voljela sam ih... nas... možda da sam tada znala koliko ih volim, možda bih više... možda bih češće... možda bih jače... možda bih... možda bih znala voljeti u sadašnjosti a ne u prošlosti... |